Mađije su pod strehom, pa uz njega drže. Neka mi ne ulazi u kuću." Pa iznese onaj komadić hljeba, baci ga kroz otvorenu ljesu pred Jagora na travnik i naruga se siročetu:

— "Evo, to ti je otac namro. Nosi to, pa idi, da te oči moje ne vide."

Diže Jagor hljeb i upita:

— "Ima li još što moje, da mi dadeš?"

— "Ima", opet se naruga maćeha, "jedno zrno, jedna slamka i jedna dlačica. Silan ti, silni oni, pa se sastanite, ako možete."

Nemilo se narugala, al u zao čas po sebe, jer se prevršila mjera.

Jedva ona to izrekla, kad se preko travnika položila dugačka gužva. Svezali se u tili čas krajevi gužve za stupove s obiju strana ljese, pa se nešto upregnulo pod gužvu i zategnulo. Silno zategnulo, još jače potegnulo. Krenula se ljesa, krenuo se sav pleter i sve što je pleterom ograđeno bilo: povezla se i koliba i pojata, i njivica i polje niz humak. Kako se povezlo selište, tako se probio rov pred ljesom, pala maćeha sa ljese u rov, prešla kuća preko rova, zatrpala maćehu, odrubila glavu babi Poludnici, a dobro djetetovo sašlo lijepo i čitavo, kao na božjem dlanu, niz humak upravo do siročeta. A jedva se iz trave, kako je ovo bilo, štogod vidi, samo po travniku ostaju tragovi od kopitašca — nisu veći nego mišje nožice — kuda Bagan selište na gužvi niz humak povlači. — I stalo selište pred djetetom.

Ogrlio Jagor jednom rukom kozicu, a drugom bušicu i unišao s njima u dobro svoje. Pa kad stupilo dijete u kolibu, tada i klinčići zasjali i uljenica planula i preslica materina prosuzila — a slamčica, zrnce i dlačica došli, uspokojili se i legli do nogu siročeta u njegovu domu.

A Bagan? Eno ga u pleteru u svojem snopu pšenice i već spava. — A što će, kad mu je od svih njegovih poslova ovaj ipak najmiliji.

Tumač imena

I. Kako je Potjeh tražio istinu

1. Bjesomar. Tako nazivahu stari Slaveni u nekim krajevima vladara zlih i opakih sila.

2. Svarožić. Sunčanu svjetlost zamišljali su naši pređi u obliku prekrasna mladića po imenu Svarožića.

II. Ribar Palunko i njegova žena

1. Zora-djevojka. Stara narodna priča u mnogih Slavena pripovijeda još i sada o Zori-djevojci što ranim jutrom plovi morem na zlatnom čunu sa srebrnim veslom. Stan joj je na otoku Bujanu.

2. Kralj Morski. Slovenci i Slovaci pričaju o silnom i bogatom Kralju Morskom što pod morem stoluje.

3. Otok Bujan. To je čudoviti otok, obrastao bujnom raslinom. Na tom otoku zamišljali su naši pređi raj. Njega pominju još i sada Rusi u vračanjima i pregovorima protiv bolesti, za plodnu godinu itd.

4. Kamen Alatir. Spominje se u drevnoj priči slavenskoj kao "bijeli gorući kamen na Bujanu", kojim se valjda mislilo predočiti Sunce.

5. Morske djevice (diklice). Hrvatska i slovenska priča nazivlje tako morska čudovišta: do pol tijela krasne djevojke, od pol tijela ribe razdvojena repa.

6. Nijemi jezik. Naš narod vjeruje da životinje govore posebnim jezikom, pa da ima i ljudi koji taj "nijemi jezik" znaju i razumiju.

7. Zmija orijaška, Ptica kljuna gvozdenoga, Zlatna pčela. To su tri nemani što po pričanju oko Bujana izvode valove, vjetar i gromove, odakle se širom svijeta oluja razilazi.

III. Regoč

1. Legen (Leđan). Drevni čudesni grad po hrvatskoj narodnoj pjesmi i predaji.

2.